Dogovor je pao u 5 minuta, 3 Ivana, Marin i ja, prema Svetom brdu, a možda i dalje. Imali smo samo pet, šest sati do dolaska nove ciklone i htjeli smo to iskoristiti za posjet našem starom svecu - Svetom brdu (1752m)

Prve zrake sunca su obasjale Sveto brdo i zamišljamo da smo već na Debelom brdu i da iz blizine vidimo ovaj crveni požar ali daleko je to još, barem još 2 sata.

Na Libinjama stvarno treba znati preživjeti, bilo to radi orkanske bure, snijega, ljetnih vručina, raznih divljih životinja ili nečeg trećeg. Ovo drvo je dokaz da je nekako i to moguće.

Na Libinjama i na padinama Debelog brda večina snijega je otpuhana u niže krajeve a dio u ogromne nanose u zavjetrinama. Konačno je zasjalo sunce i snijeg svjetluca na sve strane.

Svi na broju ako brojimo i sjene :) Ispod stabla se smjestio Vlaški grad (1383m)

I konačno pogled izbliza na Sveto brdo, tako blizu a tako daleko. Marin je več pobjegao naprijed. Dosad nas je pratila tišina bez daška vjetra i relativno mekan snijeg, a sada tvrdi snijeg i led, i olujan zapadnjak. Hladnoću dosad nismo ni osjetili iako je bilo ispod -10C, a sada lede i prsti i dah.

Po ovom južnom grebenu Svetog brda su mi svi pobjegli zbog moje odlične fizičke (ne)kondicije :) No nekako sam se dovukao gore, a uistinu, vrijedilo je svakog atoma snage. Križ na samom vrhu je u inju kako i treba biti zimi, Zapadnjak fino brije. Ono malo snijega što nije otpuhalo je sleđeno.

No sa zapada je već stigla nova ciklona i stižu tamni oblaci, imamo sreće da je sunce malo probilo kroz oblake i osvjetlilo nam na desetak minuta cijeli greben prema Vaganskom vrhu (1757m), najvišem vrhu Velebita.

Babin vrh (1744m) ostavljamo za neku drugu prigodu jer kiša stiže i treba se spustiti u sigurno, iako bi srce htjelo ostati promatrati ovu ljepotu oko sebe, satima, danima, godinama...

Može to i bolje biti ušlagirano ali i ovako je impresivno vidjeti ovaj niz bijelih vrhova do Vaganskog vrha (1757m).

U zavjetrini spremamo stvari u ruksake. Zapadnjak i dalje brije, hladno je, i voda se zaledila u ruksaku, oblaci su nas prestigli i tjeraju nas na povratak. Pogled prema Lici i Dušicama i krajnjem južnom dijelu Velebita.

Moj kum Ivan pozira, pada zadnje slikanje i povratak kući. Životne baterije su napunjene, jedva čekam povratak u planinu.